U hrvatskim školama se od 2004. godine obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Tog su datuma 1945. sovjetski vojnici oslobodili najveći nacistički logor Auschwitz. U Auschwitzu su stradali Židovi iz brojnih europskih zemalja, Belgije, Nizozemske, Francuske, Slovačke, Mađarske, također i Hrvatske.

Budući da su učenici 8. razreda uključeni u međunarodni projekt Šafran, organizirali smo integriranu nastavu iz povijesti, hrvatskog jezika i vjeronauka kako bismo učenike što više upoznali s ovom temom. Da bismo učenicima približili tragediju holokausta na njima prihvatljiv način te ih podučili o vrijednostima tolerancije i prihvaćanja različitosti, pogledali su prigodni film „Kradljivica knjiga“ o hrabroj djevojčici Liesel koja tijekom Drugog svjetskog rata promijeni živote svih oko sebe kad počne živjeti kod novih skrbnika. Film daje toplu i nadasve inspirativnu priču o ljudskim sudbinama uhvaćenim u vrtlog tako nečeg strašnog kao što je život u doba nacističke Njemačke.

U jesen sadimo lukovice šafrana u školskom dvorištu. Zašto sadimo šafrane? Žuti cvjetovi podsjećaju nas na žute Davidove zvijezde koje su Židovi bili prisiljeni nositi pod nacističkom vlašću. Oni nas podsjećaju na milijun i pol židovske djece i na tisuće druge djece koja su stradala u Holokaustu. To je i spomen na našu povijest Domovinskog rata, jer 402 dječaka i djevojčica stradalo  u Hrvatskoj tijekom 90-tih godina.

Ovaj nam  dan  postaje podsjetnik da se ovakav zločin ne smije zaboraviti, a na nama ostaje da se pobrinemo da se ovakvo što više ne ponovi!

Možemo završiti s riječima francuskog mislioca i književnika Alaina Finkielkrautha na pitanje vezano uz zločine i genocide: Postoji li dužnost sjećanja? ”Naravno da postoji, jer sjećanje nas čini živima, upozorava nas na ljudsku animalnost i zvjerstva koja je čovjek u stanju počiniti; opominje: Ne ponovilo se…”

Karmela Tandarić, prof.